Otkuda neki ljudi imaju potrebu za rezimiranjem perioda protekle godine i donošenjem odluka ili obećanja samima sebi za slijedeću godinu ?
Stvaranje završnog salda za proteklu godinu je po meni dobra stvar, jer nas prisiljava da razmislimo o vlastitom životu, o izvršenim planovima, o životnim postignućima i uspješno obavljenim projektima. Da bismo nastavili bolje u novom periodu života nužno je vagnuti postignuto, ali i biti realan u budućim očekivanjima. Po mom mišljenju i u planovima za buduće vrijeme trebalo bi se držati skromnosti bez velikih pretjerivanja, jer inače bismo mogli doživjeti neuspjeh koji vodi do depresije.
Mislim da više ljudi ipak živi od danas do sutra i ne pravi „velika spremanja“ na kraju svake godine. Ionako se prema statistici veći dio donesenih novogodišnjih odluka, navodno oko osamdeset posto, ne ostvari odnosno ne uspije. Možda su ljudi, razočarani samima sobom i svojim vlastitim neuspjehom u bilo kakvu veliku mogućnost promjene, čak i prestali težiti promjeni i stremiti nečemu drugom i novom. Možda je svima nama dobro u našem malom, običnom, učmalom i ustajalom svijetu koji nam pruža kakvu takvu stabilnost. I bilo kakvo mijenjanje traži ulaganje energije, a to je ponekad toliko teško. Slatka linija manjeg otpora i nečinjenja se lakše uvuče u nas nego mi to mislimo.
Što je potrebno da neka odluka sazrije u nama ? Po meni je to i neka vrsta nezadovoljstva onim što smo učinili. Za to moramo biti kritični u odnosu na učinjeno, ali i imati u sebi mogućnost traženja boljega, većega i snažnijega dostignuća u životu. Mislim da nikada ne bismo trebali sumnjati u sebe, u svoje mogućnosti, u vlastiti napredak i baš zato bismo trebali isprobavati prijelaz vlastitih granica i trebali bismo probati nešto novo i nepoznato. Zašto ne bismo bili pioniri koji probijaju nove putove, iskušavaju nove načine i postavljaju ciljeve koje tek treba doseći…
Ali ako i postavimo neki cilj kako isti doseći ? Samo maštanjem, pričom, kukanjem i neradom sigurno ne. Ako već stremimo onda moramo biti i moćni da sve svoje snage upremo u ostvarenje cilja, pa makar je to odluka da ćemo svaki tjedan bar dva sata šetati sa psom po kvartu. Ako se radi o nekoj odluci koja je u suprotnosti sa samom osobnošću, onda ista sigurno neće uspjeti, jer je vjerojatno rezultat hira, a ne dubljeg razmišljanja i potrebe za ozbiljnom promjenom. Prave promjene dolaze iznutra nakon dobrog promišljanja i utemeljene su u cijelom dosadašnjem životu. Također ne dolaze prisilom i izvana. Mislim da nisu stihijske, nego su izvorne i duboke. Stoga moramo pokušati sami iznjedriti svoje novogodišnje i ostale odluke, poštivati ih i boriti se za njihovo ostvarenje, jer time vježbamo svoju hrabrost i snagu.
U Varaždinu, 18.12.2012.
Mr.sc. Zemira Medved,dr.med, spec.psihijatrije, uža specijalizacija iz socijalne psihijatrije
