Najteža stvar u radu s ovisnošću nije sam alkohol. Najteža stvar je tišina koja ga okružuje — u obitelji, u poslu, među prijateljima. I zato je naš prvi posao uvijek jednostavan: razbiti tišinu, s poštovanjem i bez osude.
Kada netko prvi put prekorači prag našeg kluba, gotovo nikad ne dolazi zbog sebe. Dolazi jer ga je netko zamolio, jer je obećao djetetu, jer je iscrpio sve druge mogućnosti. Mi to znamo i to nije problem — to je polazna točka. Promjena rijetko počinje iz vlastitog uvjerenja; češće počinje iz ljubavi prema nekome drugome, a tek poslije se pretvori u ljubav prema sebi.
Ovisnost nije moralno pitanje
Ako bismo nešto htjeli reći obiteljima koje nas slušaju, to je upravo ovo: ovisnost nije pitanje karaktera. Nije ni stvar volje, kako se često čuje. Suvremena medicina vrlo jasno opisuje neurobiološke promjene koje se događaju u mozgu kod redovite konzumacije alkohola — i upravo zato je rana stručna pomoć neusporedivo važnija od bilo kojeg "uzmi se u ruke".
"Trijeznost se ne osvaja jednom — osvaja se svaki dan, u malim odlukama koje nitko izvana ne vidi."
Što obitelj može (i ne može) učiniti
Najčešće pitanje koje dobivam glasi: "Kako ga natjerati da prizna?" Iskren odgovor je — ne možete. Ali možete prestati skrivati posljedice, možete pažljivo postaviti granice, i možete potražiti pomoć za sebe čak i ako ovisnik za sebe još ne želi. Vrlo često je upravo to ono što naposljetku otvori vrata: kada okolina prestane glumiti da je sve u redu, kada se "tajna" više ne čuva.
Ako razmišljate o tome je li sada pravi trenutak za prvi razgovor — vjerojatno jest. Nikada nije prerano. Često je već prilično kasno, i to je u redu. Kasno je puno bolje od nikad.
Što očekivati od terapije
Terapija u Obiteljskom klubu nije ni predavanje ni ispitivanje. To je razgovor — iskren, ponekad težak, ponekad neočekivano lagan. Radimo individualno, u parovima, u obiteljskim grupama. Sve što se kaže u prostoriji ostaje u prostoriji. Većina ljudi koji uđu prvi put kažu da su iznenađeni koliko su drugi članovi obični — obični susjedi, kolege, roditelji. Nema "tipa" osobe koja postaje ovisnik. Postoji samo bolest koja se može liječiti.