PRILOG ZA SIMPOZIJ – POVIJEST HRVATSKE PSIHIJATRIJE

13. i 14. studeni 2009. god. -  Psihijatrijska bolnica Vrapče Zagreb

POVIJEST VARAŽDINSKE PSIHIJATRIJE

Odjel za psihijatriju Opće bolnice Varaždin započinje svoje postojanje god. 1967. kao kombinirani Neurološko-psihijatrijski odjel s 50 kreveta unutar Opće bolnice u Varaždinu i Psihijatrijska bolnica sa 150 kreveta u Bajnskim Dvorima 20 km kraj Varaždina.

Na Psihijatrijskom odsjeku Neurološko-psihijatrijskog odjela liječile su se neuroze i psihoze koje nisu zahtijevale duže bolničko liječenje, alkoholni deliriji i druge organske psihoze, te somatske komplikacije u toku psihijatrijskih oboljenja. U psihijatrijskoj bolnici Bajnski Dvori tretirali su se kronični psihotični bolesnici, organske psihoze, psihoorganski sindromi, kronični alkoholičari i manji dio aziliranih psihijatrijskih bolesnika. 

Na Odjelu u Varaždinu radila su četiri neuropsihijatra od kojih se dvojica bave neurologijom, a dvoje psihijatrijom, dok im se kasnije pridružuju još dva neuropsihijatra koji se bave neurofiziologijom. U psihijatrijskoj bolnici rade četiri neuropsihijatra.  U Domu zdravlja u Varaždinu djeluje autonomna van bolnička psihijatrijska služba  zvana Dispanzer za mentalno zdravlje koji mijenja ime u Psihijatrijski dispanzer i počinje se baviti samo psihijatrijskom kazuistikom. U njemu rade dva neuropsihijatra, jedan socijalni radnik, jedan psiholog i dvije medicinske sestre. U Psihijatrijskom dispanzeru radile su ambulanta za psihoterapiju, za obiteljsku terapiju (prva takve vrste u Hrvatskoj), za alkoholizam, za psihoze, za dječju i adolescentnu psihijatriju. Pruža se oko 7000 usluga godišnje, a idejni začetnik, organizator i vodeći praktičar Psihijatrijskog dispanzera je bio Prim.dr.sc. Pavao Brajša, neuropsihijatar i psihoterapeut.   

Područje djelovanja u to vrijeme jest uža varaždinska regija od nekih 200 000 stanovnika (općine Varaždin, Ivanec, Novi Marof i Ludbreg).

God 1957. je godina koju bi varaždinska psihijatrija i neurologija mogle nazvati nultom godinom. Između 1957. i 1961. god. Prof. dr. Puškarić, neuropsihijatra dolazi jednom tjedno iz Zagreba i radi u Ambulanti za neurologiju i psihijatriju, u prostorima tadašnjeg Doma narodnog zdravlja. Ambulanti gravitira oko pola milijuna građana (varaždinska regija, Čakovec s Međimurjem, Podravina i Hrvatsko Zagorje). U to vrijeme hospitalizacije se obavljaju u zagrebačkim bolnicama.

God. 1961. je druga prekretnica, jer u Dispanzeru za mentalnu higijenu radi prvi specijalist neuropsihijatar iz ovog kraja. To je Prim. Vladimir Nothig,, Tim u sastavu neuropsihijatar, medicinska sestra i socijalni radnik pruža vanbolničke usluge neurološkim i psihijatrijskim bolesnicima. Vode se protokoli i ambulantne povijesti bolesti, a uvode se i grupne metode liječenja. Broj usluga raste s 4000 na 8000 godišnje. Dispanzeru gravitira populacija od 300 000 ljudi.

God. 1978. dolazi do nove reorganizacije u jedinstvenoj neuropsihijatrijskoj službi: 20 postelja u Varaždinu, 30 postelja Odjelu za bolesti ovisnosti i 120 postelja Muškom i Ženskom psihijatrijskom odjelu u Bajnskim Dvorima. Psihijatrijski dispanzer prestaje postojati kao samostalni odjel, a van bolnički psihijatar s punim radnim vremenom više ne postoji. Svaki psihijatar je vezan uz bolničke krevete i ambulantu. Čitava Radna jedinica za neurologiju i psihijatriju formira se u okviru četiri odjela: Neurološki odjel u Varaždinu sa stacionarom i ambulantama, Psihijatrijski odjel u Varaždinu s bolničkim odjelom i ambulantama, Psihijatrijski odjel u Bajnskim Dvorima s bolničkim odsjecima i Alkohološki odjel u Bajnskim Dvorima s ambulantom u Varaždinu.

Voditelj neuropsihijatrijske službe od 1961. do 1982. god. je bio Prim.Vladimir Nothig, dr.med., neuropsihijatar. Glavna sestra kroz to vrijeme je bila Marija Golubić, viša medicinska sestra. 

1982. god. je ključna godina u povijesti razvoja varaždinske psihijatrijske službe, jer te godine se konačno odvajaju psihijatrijska i neurološka služba i osnovana je Radna jedinica za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Opće bolnice Varaždin. Ista je u svom sastavu imala van bolnički Polikliničko-konzilijarni odjel u Varaždinu,  Psihijatrijski odjel sa 120 kreveta i Odjel za alkoholizam s 30 kreveta u Bajnskim Dvorima.

 

 Između 1982. i 1995. god. voditelj tadašnje Djelatnosti za sveobuhvatnu psihijatrijsku zaštitu je Prim.dr.sc. Pavao Brajša, neuropsihijatar i psihoterapeut, neumorni erudit, bibliofil, pisac i organizator koji uvodi novu teoretsku paradigmu psihičkog poremećaja i psihijatrijskog bolesnika koju je nazvao sistemskom i cirkularnom odnosnom psihodinamikom i razradio u konkretni organizacijski oblik rada nazvan sveobuhvatnom psihijatrijskom zaštitom u zajednici odnosno varaždinskim modelom sveobuhvatne psihijatrijske zaštite koji je cijenjen u zemlji i inozemstvu. To je doba u kojem se godišnje ostvaruje do 1 350 hospitalizacija i 17 500 pregleda u ambulantama. Za vrijeme Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj organiziran je u studenome 1991. god. Centar za krizna stanja koji je pokrivao rad sa pripadnicima oružanih snaga RH, mobiliziranim vojnicima, prognanicima i izbjeglicama i članovima njihovih obitelji.  U to vrijeme je radilo devet specijalista psihijatara, preko četrdeset medicinskih sestara i tehničara, dva psihologa, jedan socijalni radnik i drugo osoblje.

Glavna sestra Odjela od 1982. do 1993. god. bila je Jelena Baldauf, vms.

God. 1995. odlaskom Prim.dr.sc. Pavla Brajše u mirovinu voditelj Djelatnosti za sveobuhvatnu psihijatrijsku zaštitu postaje Prim.dr.sc. Ivan Krpan koji nastavlja tradiciju sveobuhvatne psihijatrijske zaštite u zajednici. Nova prekretnica u razvoju psihijatrijske službe u Varaždinu je preseljenje bolničkih kapaciteta u okvir varaždinske Opće bolnice dana 24. siječnja 2001. god., jer tada se i formalno objedinjuju do tada dislocirana psihijatrijska bolnička služba i van bolnička služba u jedinstvenoj zgradi Odjela za sveobuhvatnu psihijatrijsku zaštitu OB Varaždin. Od nekada skoro 170 psihijatrijskih postelja ostale su 42 na tri psihijatrijska odjela (Muški psihijatrijski odjel, Ženski psihijatrijski odjel i Odjel za bolesti ovisnosti). Godišnje se obavi oko 1250 prijema u bolnicu i pregleda se oko 15 000 ambulantnih bolesnika. U okviru Polikliničko-konzilijarne službe radi Opća psihijatrijska ambulanta, Ambulanta za bolesti ovisnosti i Ambulanta za dječju i adolescentnu psihijatriju. Osnovana je Dnevna bolnica pri svim bolničkim odjelima.

Do godine 2008. na Odjelu za sveobuhvatnu psihijatrijsku zaštitu radilo je osam psihijatara, jedan klinički psiholog, jedan socijalni radnik, dva radna terapeuta, tri više medicinske sestre odnosno tehničara i dvadeset i osam medicinskih sestara i tehničara (SSS). Glavna sestra Odjela od 1993. god. je Bojana Krpan, vms.

Voditelj Odjela od 2007. do 2008. god. je Mr.sc. Nenad Horvat, dr.med., a od 1. listopada 2008. god. Mr.sc. Zemira Medved, dr.med.

 

U međuvremenu dolazi nažalost do osipanja psihijatara i to odlaskom u druge službe i u privatnu praksu što doprinosi i organizacijskim promjenama. Daljnji razvoj psihijatrijske službe u Varaždinu ovisiti će o dolasku i izobrazbi novih  kadrova, mobiliziranju zdravih snaga i mogućnosti unutar postojećeg osoblja i stupnju praćenja novih tehnologija,  organizacijskih postignuća i stručnih i znanstvenih novina. U svibnju 2009. god. na Ženskom psihijatrijskom odsjeku uveden je video nadzor dijela odsjeka, a isto se planira na čuvanom traktu Muškog psihijatrijskog odsjeka. Time bi se pojačao nadzor nad agitiranim, suicidalnim i delirantnim bolesnicima.

Veliki izazov će sigurno biti i daljnji razvoj i organizacijske promjene u Polikliničko-konzilijarnoj službi Odjela, jer očito je teško raditi samo s ambulantnim bolesnicima u današnja vremena kada osim „klasičnih“ psihičkih poremećaja u ambulantnoj praksi postoje tzv. socijalni slučajevi, problem nezaposlenosti, problem ocjene radne sposobnosti psihijatriziranih tjelesnih stanja i bolesti itd. Postoji također veliki broj osoba koje nisu psihijatrijski bolesnici u užem smislu riječi, a imaju velikih poteškoća u obiteljskom, profesionalnom ili sveukupnom funkcioniranju (osobe s poremećajem ličnosti, emocionalno nestabilne ličnosti i sl.).

Jedan od najvećih izazova će biti daljni razvoj alkohološke službe u Varaždinu koja ima dugu i neprekinutu tradiciju od 1975. god. kada je osnovan Odjel za bolesti ovisnosti. Danas isti ima kao Odsjek pri Odjelu za sveobuhvatnu psihijatrijsku zaštitu jedanaest kreveta i pridruženu Dnevnu bolnicu od pet do deset mjesta. Odsjek ostvaruje godišnje preko tristo prijema u bolnicu. Dana 1. ožujka 2006. god. Obnovljen je Klub liječenih alkoholičara pod imenom Obiteljski klub Varaždin, a god. 2008. preimenovan u Udrugu zdravog življenja – Obiteljski klub Varaždinske županije, tako smanjivši prijašnju stigmu („alkoholičar“). Naročiti problem predstavlja alkoholna ovisnost kao komorbiditet kod duševnih bolesnika, osoba s PTSP-om, organskih bolesti i u okviru politoksikomanija. Psihijatrijska služba u Varaždinu treba se također suočiti s naletom suvremenih ovisnosti koje donosi razvoj tehnologije i tranzicijskih promjena društva. Zanimljivo će biti i praćenje potrebe uključivanja psihijatrijske teorije i prakse u problem nasilja u obitelji, u školi i u društvu, gdje psihijatri kao stručnjaci za mentalno zdravlje ne smiju ostati skrštenih ruku nego moraju dati svoj obol u multidisciplinarnom pristupu i sveobuhvatnoj skrbi za tu traumatiziranu populaciju (kako za žrtve nasilja, tako i počinitelje i sveukupni kontekst gdje se provodi nasilništvo). Time se jača uloga psihijatrije ne samo kao kurativne i rehabilitacijske discipline nego također i onog dijela koji nije manje važan, ali se ponekad stavlja u rezervu , a to je prevencija – prosvjećivanje, osvješćivanje, sprečavanje bolesti, traženje aktivnog partnera u zdravoj populaciji da bismo preduhitrili bolest.

 

U Varaždinu, 31. svibnja 2009. god.                     Mr.sc. Zemira Medved,dr.med.